Hobi

Prvobitni cilj je bio ovaj, neka vrsta sam svoj majstor za publiku koja je zainteresirana, ali nakon 13 godina postojanja, moram priznati da sam dobro promašio cilj. Videći ono što je ovdje izneseno, ništa baš nema neke veze s hobizmom, osim što je hobi svi autorima pisanje članaka po blogovima. Ponekad iznošenje vlastite vizije života, drugi puta iznose za njih interesantne događaje, a koji puta samo pišu da im prođe vrijeme. Sjetimo se i da je Arsen samo pjevao da mu prođe vrijeme i postao netko. Tko zna da netko od ovdje prisutnih neće postati neka famozna ličnost.

Svi dobro znate da Bosanaca ima posvuda na svijetu; svojedobno se iz ovog nerazvijenog područja vrlo često išlo trbuhom za kruhom a zatim su stigle još ozbiljnije nevolje za ovaj ispaćeni narod. Jedan od njih, od onih koji su izbjegli (neki bi rekli i pobjegli) za vrijeme rata, je otvorio blog Foto svijet na kojem opisuje svoj život u Italiji i putovanja koja poduzima par puta na godinu. Izgleda da mu je sjekira upala u med i da si može priuštiti luksuzne stvari koje većina nas običnih smrtnika ne može ni sanjati. Na site-u ima puno lijepih slika s egzotičnih otoka, europskih gradova, iz najpoznatijih svjetskih pustinja i pokoji video visoke kvalitete: fotografija je očito strastveni hobi ovog blogera, a uzevši sve u obzir, ni njegov literarni izražaj nije loš, iako je još uvijek jako daleko od Krleže a nema ni puno nade da ga dostigne.

Komunikacija na virtualni način s drugim osobama sve više uzima maha. Glavna sredstva su društvene mreže i mrežni dnevnici. Drvodjeljstvo, modelarstvo i slični hobi koji su nekada bili široko upražnjavani u slobodno vrijeme zamijenjeni su s tipkovnicom i ekranom. Odličan primjer je Euron sa svojim posvećenim stranicama i učestalim postovima. S malo mašte i imaginacije, već po naslovu se može izvesti zaključak da su teme neuroni i euri, odnosno naša psihološka raspoloženja uvjetovana vrlo često sa stanjem našeg tekućeg računa ili debljine, odnosno tankoće, našeg novčanika. Iz ta dva objekta se može izvući puno intrigantnih priča jer je njihovo međudjelovanje neograničeno, a dobar dio naših emocija je vezan za financijsko stanje. Posebnu svježinu daju stranice namijenjene multimedijalnim sadržajima, ali ne želimo vam sve prepričati da vam ne bi uskratili iznenađenje. Jer iznenađenja su sok života, kako je to izjavila neka slavna osoba čijeg se imena više ne sjećam. U svakom slučaju, zabava i dobar virtualni provod su zagarantirani (neki preporučuju i čašicu nečega pri ruci, da čovjek ne bi dehidrirao od pretjerane količine smijeha).

Oni "mudriji" među posjetiocima sigurno će se sjećati časopisa "Sam svoj majstor". Prvo izdanje na prostorima bivše Jugoslavije namijenjeno hobistima koji je ima veliki uspjeh među čitateljima. Počeo sam ga kupovati od prvog broja. Prva stvar koju sam iz njega primijenio bio je posao knjigovesca: uvezao sam godišnja izdanja. Mislim da sam došao na nekih 7 uvezanih knjiga. Bio je štampan na teškom, sjajnom papiru, tako da je svaka knjiga bila prilično teška. Napravio sam si i kvadratne kutije kao namještaj za moju sobu. te kutije su poslije prešle u naslijeđe mojoj kćeri kada smo iznajmili prvi stan u kojem je ona imala svoju dječju sobicu. I dan danas su u funkciji u stanu mojih roditelja. Jedan od jakih tema su bili i radovi na automobilima. Ja sam imao staru Ladu i uz pomoć uputstava koje sam unutra našao uspio sam ugoditi ventile na glavi motora. Rezultat je bio odličan i auto je trošio puno manje benzina, a i sam zvuk motora je bio puno ugodniji.

Blog se zove Pesme moje mladosti (na srpskom jeziku), ali bi se isto tako mogao zvati i Nostalgija ili Sećanja. Autor se u svojim člancima prisjeća svoje mladosti. Uz svako sjećanje povezana je i jedna pjesma koja ga podsjeća na taj događaj ili je na neki način karakterizirala doživljaj koji opisuje. Neke epizode su zabavne i smiješne, neke i poučne, a pronađu se i one nostalgične i sjetne. Nekome će biti čudno da sam upotrijebio izraz poučne. Mislio sam na to da se iz nekih njegovih grešaka može ponešto i naučiti, ali i na činjenicu da su izneseni neki malo poznati podaci o relativno poznatim grupama koji nisu dostupni većini ljudi, pa će im to biti novost. Jezična analiza tekstova ne bi dobila jako visoku ocjenu, ali ja način pisanja i iskrenost doživljaja glavni adut s kojim se ovaj blog nastoji razlikovati u jednoj jako napućenoj sredini.

Ono što me se najviše dojmilo i što je prevagnulo kod odluke da li uvrstiti site u direktorij ili ne jeste to da je Plot obiteljski projekt u kome sudjeluju 3 generacije. Ideja i sam sadržaj su zasluga djeda koji želi da sačuva sjećanje na duge zimske noći svoga djetinjstva u Lici, kada su se svi skupljali oko ognjišta i uz plamen vatre prepričavali priče. Djeda je uzeo jedan diktafon i u njega ispričao neke od popularnih pripovijetki iz starih, ali i iz novijih vremena. Njegova kćerka si je dala truda da prenese živu riječ na papir, to jeste tekst procesor, a to je iziskivalo priličan rad i napor. Glavna zasluga unuke jeste da je napisala uvodnu stranicu s vrlo poetičnim tonom. Uz to je pomogla i kod kontrole napisanog teksta. Sada je sve to trebalo postaviti online i tu ulazi u igru i zet. Rezultat je sadržajno vrlo prijemčiv, ali grafika stranica nije na zadovoljavajućem nivou. Poziva se u pomoć i obiteljski umjetnik, bratić od kćerke. On je slikar i daje svoj prilog ilustracijom pripovijetki. Za uzvrat mu se posvećuje jedna stranica na kojoj su prisutne neke njegove slike. Zna se da umjetnici teško sklapaju kraj s krajem pa je ovo i neka vrsta obiteljskog pokušaja da mu se pomogne da proda koju sliku. Rezultat svega su već spomenute priče koje se mogu čitati ali isto tako i slušati preko zvučnih zapisa. Preporučeno za sve one koji pate od nostalgija i za omladinu koja se interesira da bolje shvati svijet svojih predaka.